...još jedna priča današnjice

< ožujak, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Muzika i brojač

Za kompleetan dođivljaj bloga bitno je upalit muziku










Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr

09.03.2010., utorak

Par Pitanja

Napokon sam odlučio odmorit oči i prste od neprestanog gledanja s njima i kroz njih.Navući ću zavijese i nestat ću ma koliko me vi trebali i zazivali.Odustat ću od vas,neću vam ponovno poslati vlastitog sina,niste ga zaslužili opet razapet na križ,niste čak ni zaslužili da vam pošaljem nove zapovijedi.-Od danas se odmaram baš kao i svi dalmatinci, Našalio se Bog na kraju.Ja sam stajao nepomično ispred njega,priznajem malo me je bio strah, ne od njega ,već zato šta sam lebdio.I mnogo puta me dotaknu rukom brišući mi suze koje su kretale sve češće šta sam duže stajao tu,nisam bio tužan,dapače bio sam sritan.Odjednom se okrenuo i rekao -Idem ja sad,zdravo mi budite. Ja mu mahnem jerbo njemu se ništa ne smijem reći on je ipak faca.
Odjednom čujem poznat glas koji je goovrio nešto tipa -dragi bože gore na nebesima ja prije svitanja imam još par pitanja ,da znam taj glas bio je to Mile Kekin poznat kao frontmen hladnog piva onog benda iz zagrebačkog kvarta gajnica,bog se okrene prema njemu nasmije i odleti u mrak.Ja sam osta sam sidit na zidiću nije bilo ni Mile ni Boga,otvorio sam svoju 15 pivu tu večer te nastavio buljit u prazno.Kad u tom trenutku ispred mene sleti neki tip u crvenom mantilu s nekim velikim pinjurom u desnoj ruci,ima je i neke rogove na glavi one kao što možemo vidit na svim maškarama,kad se netko umaskira u vraga uuh pomislih nije valjda da je ovo sletio -VRAAAG!!! uzviknuo sam al nikog nije pored mene tako da sam se ostao sam i bojati.Nakon ša sam se malo smirio ponudim mu pivu i misto da sjedne pored mene na zidić a on uzvrati- neka hvala ne treba ,oćeš ti probat malo mog whiskeya.Ja mu odgovorim -Ne bih hvala naljutit ću Boga pa će bit sranja ,reka je da ne diram ništa vražije .na što se on nasmiješi ,zvučalo je kao da grmi ,opet sam zaplakao ovaj put nije bilo od sriće već od straha,iz usta mu je izlazila vatra ,valjda je onaj whiskey izgarao u njegovim ustima.Reče - Ipak ću sjesti ,imam jedan prijedlog za tebe . -Recite G-dine Vraže, uzvratim mu.On pruže preda me nekakv papir na kojem je velikim slovima pisalo UGOVOR.
-Neću ti ja ništa potpisivat- rekoh mu.On se naljuti i odleprša u mrak,kako je brzo odleprša zaboravio je bocu wiskeya.Kako mi je nestalo piva morao sam se prebacit na whiskey.Kad odjednom ispred mene dolete na motoru neki dva tipa -bok dečko jel ovo put za čavoglave -upitaše , ja im odgovorim -da naravno .jedan je u ruci drža mikrofon a drugi iza njega je bio puno stariji i nosio je neki štap ,izgledo je kao pastir .Otišli su kako su i došli ,poslje sam zaključio da su to bili Thompson i Did njegov.Neko vrime bio sam tužan jer ih nisam ponudio s whiskeyom i pitao thompsona autogram.Sad kad su i oni otišli mogao sam napokon nastavit buljit u prazno...nije prošlo dugo kad je nestalo i whiskeya ,tad sam odlučio poći kući,i više nikad ne dolazit sidit na taj zidić,ili bar prestat pit .
- 17:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.01.2010., utorak

Šta je?!

Šta je?!,rekla je ,nije znala da ga to boli,osjećao je kao da ga je nešto probolo kad je ona to izgovorila.Samo je stajala i gledala ga začuđeno ,kao da je tražila razlog zašto se on njoj oobratio.
Nije ga više žaljela vidjeti,razočarao ju je ,a da ni sam nije znao kako.On jednostavno nije znao što nju muči ,možda je nije dovljno dobro poznavao.
Nije mu se više veselila kad bi ga ugledala,nije mu ni slala više sms poruke,poslala bi samo kad bi on njoj poslao.On je stajao ukipljeno nasuprot nje ,nije znao šta da odgovri što da joj kaže na to njeno hladno pitanj Šta je .To šta je mu je ozvanjalo u glavi nekoliko sec,sve dok je nije pitao ,kako si?, ona odgovori dobro.Ali zvuk njenog glasa je bio daleko od dobrog,kao da joj je smetao ,on kojeg je do tada uvijek željela pored sebe,njega koji ju nasmijavao,uveseljavao,jednom čak i rasplakao,u ovom trenutku se osjećao viškom.Pogledao je na mobitel,i rekao da mora ići iako nije mora nigdje ići,jednostavno je osjetio da u tom trnutku mora otići.Rekao joj je bok i krenuo dalje ,još jednom se osvrnuo,ona je već bila daleko.Pogledao je u pod i pustio suzu...
- 20:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.01.2010., utorak

Strangers In The Night

Rekao sam mu makni se ti prokleta degenerirana svinjo ,zar ne vidiš d a te nitko ne sluša...ne nisam mu to rekao ali sam htio.Svojim laganim okretanjem očima livo-desno sam mu pokušao dati do znanja da ga ne slušam,očito je on bio preglup da shvati da je zbilja ta njegova priča jedna dosadna pričao olinjalog narkomana,koji ima svojih pet priča koje uvijek prepričava i nikad ne pamti da vam je to već ispričao u nekoliko navrata,to jest onoliko puta koliko puta ste ga vi sreli.Ispuhivao je toliko dimova u mene da sam u pojedinim trenutcima misli da se nalazim na bini neke Dance atrakcije iz sredine 90 ih, ono znate kad je bilo moderno proizvest one dimne efekte . Počeo sam i nervozno trest nogom ne bi li mu s tim potezom ukazao da mi nije nimalo zanimljiv,međutim ni to ga nije spriječilo da me uguši svojom pričom o prodaji željaza i bakra,zbilja zar je on misli da mene to zanima zapitao sam se nekoliko puta,par puta sam skoro prasnuo u smijeh,zato što mi je smiješno izgledao objašnjavajući to, a ja nisam ništa slušao osim svojih misli.Nisam ga mogao zaustavit u priči povremeno mi se činilo da ta njegova priča nema kraja ,jer je u nekim trenutcima skakao po drugim temama ...pišalo mi se jako ,ali mi ga je bilo glupo prekinut ..ipak je bio uživljen kao da je objašnjavao sastojke s kojima on može liječiti rak ,a ne pričao o cijeni bakra i jebenog željeza. Ustaao sam se na noge nebi li mu ukazao da moram na wc,nije on to shvaćao ...bio je jedan od ljudi koji ništa ne shavaćaju,počeo sam se lagano odmicat od njega klimajući glavom kao da razumijem sve šta on govori ,međutim ja nisam razumio ništa osim da priča o tom željezu i bakru..napokon je stao pričat ,krenuo sam na wc .. on je još pričao međutim to nije imalo veze s onom temom o kojoj je pričao proteklih 20 ak minuta. Ušao sam u wc i udahno onaj smrdljivi miris pišake koje je dopirao iz wc školjki,ali čak i to je bilo zanimljivije od njegove jebene priče. Popišao sam se na brzinu opro ruke i umio se...ne bi li ohladio mozak i smislio izlaz i z situacije u kojima se nađeš dok ispijaš sam alkohol u lokalnom kafiću.Znao sam da mi je ostalo još pola piva kojeg sam morao popit prije nego napustim taj kafić,njega,pa čak i grad da napustim šta mi je padalo na pamet u tim trenucima muke od njegove dosadne priče. Vratio sam se nazad za stol,prije toga sam u wc navio budilicu na mobitelu ,izvući ću se kao netko me zvao i moram ići,sjeo sam za stol i taman kad je on uhvatio zamah za novu priču koju sam također čuo prošli puta kad je sjeo za moj stol dok sam sjedio sam,valjda sam mu ja laka meta ,šutim i slušam a on voli pričat,..mi zazvoni ona budilica,ja izađem vani odglumim kratak razgovor vratim se unutra obavijestim ga da moram ić ispijem ono piva šta mi je ostalo i napustim,njega ,kafić.. i odem u potragu za novim utočištem.Bio je to jedan od mudrijih poteza koje sam izveo taj dan,u tom trenutku dok sam se u sebi smijao onom čovjeku kojeg sam napustio ,zazvoni mi mobitel ,bio je to moj prijatelj,nešto je promrmljo na mobitel da dođem do njega nešto popit,pa da možemo poslje do grada na piće,,,naravno da sam prihvatio taj poziv,a ko ga nebi prihvatio kad sam već bio lagano pripit i spreman za daljnu zabavu,a ne slušati svakojake narkomanske priče mojih sugrađana.Ušavši u njegov stan on je sidio sam na kauču na sebi je ima samo bokserice i potpuno rasparanu majicu,kosa mu je bila tako izneređena kao da je stavio glavu draču i vrtio s njom dok nije iskrvario. Kad me je vidio na vratima,uzeo je jastuk koji je držao ispod ruke i bacio ga u mom pravcu,ja sam se slegnuo ,i taj jastuk je završio na hodniku njegove zgrade,zatvorio sam vrata, sjeo za stolicu i pitao di su mu čaše ,na što se on tako naljutio da je izvukao nož,..vičući napola mrmljajući cili život se znamo a ti nebi pio iz iste boce sa mnom. Nisam mu htio objašnjavat..da bih htio staviti leda u čašu i tako ispiti koju čašu.Uzeo sam tu bocu u ruke i ispio par gutljajeva...on je nešto pričao o nekim našim hrvatskim pištoljima i kako bi on volio imati takvog jednog,nije pitao za bocu pa sam je ja i dalje držao u sebe i lagano pijuckao,sjeo sam pored njega na kauč,on je već bio u pozi: noge na stolicu i malo zaspat...što je i uradio zaspao je,tako sam ostao ja, ta boca i dnevnik,...dok je završio dnevnik boca je već bila prazna ,a ja tako pijan odlučio sam podražiti po ladicama ne bi li bilo još alkohola,naravno da je bilo bila je tu boca nisko kvalitetne rakije,počeo sam nju piti.
Bilo je već 9:30 kad je on počeo dolazit sebi iz te kome koja ga je obuzela,i prvo što je napravio uzeo je bocu iz moje ruke i nagnuo,zatim je izuo šlape te jednu po jednu bacio u pravcu televizora ,ja sam se skočio u panici,lagano sam počeo i ja upadat u neku komu...on se ustao i rekao da se mora obuć jer idemo nešto popit vani...ja sam ga pogleda i rekao ..dragi prijatelju to je jedna vrlo dobra ideja.Ubrzo smo se našli na vratima stana,ja još nisam ispuštao onu istu bocu koju sam mu zapljenio iz očevog ormarića s alkoholom. Izlazeći iz stana on je pjevušio neku pjesmu i zagrlio me,..i u onom mraku uskoro smo se našli na podu..pali smo preko onog jastuka to jest one je zapeo i povukao mene za sobom,kao što me povukao za sobom u ovo alkoholno ludilo. Hodali smo tako gradom smijući se koliko smo pijani da ne možemo ni pravac držat i kako ćemo ušetat u neki kafić u kojem ća nas svi čudno gledat,on je navrnuo da odemo u kafić kijem sam ja ostavio ono degenerirano dosadno prase.. u jedno trenutku on je povikao LUDNICAA LUDNICAA,ja sam ga pogledao a on se držao za glavu i smija nisam shvaćao tu n jegovu šalu mislim da je nije ni on shvaćao ali je jako želio vikati,počeo je mene gurati i udarati,na što sam mu ja uzvratio,,,u jednom trenutku skoro smo se potukli jel je to početno naguravanje prešlo u udaranje šakom jedan drugog u sve djelove tjela osim u glavu.Brzo smo se smirili jer smo se tako uspuhali i naravno ožednili. Ušli smo u kafić,njega nije bilo,mislim na onog zbog kojeg sam napustio taj kafić...kad smo ušli unutra,bilo je samo par ljudi koji su izgledali kao da vrše gang bang na poker apartu,među njima je bio i konobar ,kojemu očito nije bili drago što nas vidi.Sjeli smo za šank,tj.ja sam sjeo za šank ,moj nemirni prijatelj je ostao na nogama ,valjda mu je lakše tako..čim smo naručili piće moj prijatelj inače obožavatelj paranormalnog poečeo mi je pričat neke priče o vješticama ,ja sam obožava izvlačit logične zagljučke i gotovo uvik bi ga to iznerviralo.Ovaj put nisam uspio nego sam ga morao nastavit slušat ,iako sam izvukao logičan zaključak te paranormalne priče...u tom trenutku u kafić ulaze dvojica nepoznatih ljudi ,a kako je ovo grad ksenofobičnih ljudi svi u kafiću su uputili pogled u njih,iako im se vidio strah u očima ušli su u kafić te sjeli za stol,hrabriji od te dvojice odjednom kreće prema meni i mom prijatelju,te nas upita na strašno lošem engleskom da li znamo gdje ima nešto za pregrist,moj prijatelj ga je uputio u obližnju pizzeriu,nakon toga nas je taj John Doe počastio s pićem,ubrzo se moj prijatelj odjednom našao u razgovoru s njima ..ja sam sjedio za šankom i šutio sam ,pokušavajući se skoncentrirat na osluškivanje o čemu moj prijatelj i ta dvojica pričaju,pričali su o nekoj ukletoj kući tu u gradu,..moj prijatelj voli lagat kad je pijan,ne svima ,većinom strancima,...nakon nekog vrimena ja sam se također našao u njihovom društvu ,to su bila neka dva njemca mislim da su se zvali Friedrich i Erich ,strašno su bili dosadni...totalno su se uživili u priču o toj strašnoj ukletoj kući da su nas počeli nagovarat da im pokažemo tu kuću,počeli su govorit kako su spremni platiti da ih odvedemo ...a moj prijatelj kad je to čuo, kao da je otvorio turističku zajednicu onako pijan ...,je rekao ako će te platit nema problema inače ,ja vam ne idem tamo.. i tako ja moj pijatelj i to dvoje intelektualno bosih mladića smo krenili na put ,na koji nas je vodio moj ne napit ,ne pijan već mrtav pijan prijatelj,ja sam se samo smijao nisam mogao virovat šta im on(mi) radi...odjednom je stao i rekao,sad platite i pokazat ću vam kuću,oni su mu dali oko 150 eura,nakon čega im je on pokazao prstom na hotel u raspadajućem stanju..čim su oni ušli u taj hotel,moj prijatelj je rekao,ajde da ja i ti sad odemo nešto popit.
- 01:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.12.2009., utorak

Ne znači to da mi je dosadno

Tog jutra u zloglasnom gradskom kafiću se osjećala valika nervoza,gotovo da nitko nije progovarao,samo je jedan mladić za šankom objašnjavao konobarici razliku između velikog macciata i bile kave,u pozadini tog svega iz zvučnika su dopirali zvuci električnog orgazma.Ostali su se zabavljali čitajući dnevne novine ili ispijajući svoje kave,sokove i udišući dim cigarete,neki su se činili manje a neki više nervozni,ta nervoza je vjerovatno proizlazila iz nervoze dotične konobarice koja je tog jutra kuhala jako loše vodnjaste kave.Ja koji sam sjedio uz prozor pogledavajući predivni pogled na šest stolica i dva bijela plastićna stola koja su u tim trrenutcima dok sam ispijao tu već hladnu kavu bili tako razbacani kao da je tuda prošlo krdo pobješnjelih slonova,nasmija sam se tome jer ipak bilo bi zanimljivo vidjeti kako prolaze slonovi kroz tu zloglasnu ulicu koju su neki ljudi otprije poznati policiji nazivali get,ma uostalom nebi ni bilo čudno da tuda prođu slonovi ili možda čimpanze.Napokon sam doša na red da ugrabim jedne od novina ,iako mi se nije dalo čitat ,uzeo sam ih da nešto držim u ruci jer sam bio sam a glupo je buljit cilo vrime kroz prozor i čekat nekakve slonove i čimpanze koje tuda sigurno neće proć al nikad se ne zna.Čekao sam svog dugogodišjneg prijatelja koji mi se obeća pridružit na kavu,on je volio kasnit ustvari kad malo bolje promislim svi ljudi koje znam vole kasnit,a ja budala još volim uranit tako da uvik čekam duže nego šta bi čeka da dođem na vrime ili malo zakasnim,al nisam volio kasnit,i ne smetaju mi ljudi koje vole kasnit.Nakon nekih 20 minuta što je kasnio pojavio se i moj prijastelj na vratima kafića,naravno odmah s ulaza pregledao je kafić kao neko ko se tim bavi da bi preživio i prehranio svoju obitelj,ugledavši mene odmah se nasmješio i sjeo pokraj mene upitavši me odmah cigaretu iako je znao da ja već duže vrime ne konzumiram taj luksuz šta bi moj did reka ,valjda mu je došla želja da me to upita,ja sam ga pogledao u čudo a on je nakon toga pogledom pregledao kafić gdje bi mogao užicat cigaretu,konobarica mu se učinila realnom upcijom za uspijeh u toj potrazi za nikotinom.Naručio je uz moju sugestiju sok,nisam želio da i on mora kušati tu ogavnu vodnjastu kavu,moj prijatelj inače vrsni poznavatelj ljekovitih biljki pod nazivom marihuna ujedno i član udruge testera marihuane za balkan,voli je ponekad pričat sa mnom o nogomet ali samo kad bi ja započeo o tome ali začudo toga jutra je on započeo razgovor o nogometu,on nije neki velikki poznavatelj nogometa ali je i to ponekad zabavno slupat,dobro njegovo poznavanj se graniči s osobom koja nikad u životu nije gledala na teve-u tu vještinu.Brzo je taj razgovor završio jer moj sugovornik nije znao da se hrvatska nije kvalificirala na svijetsko prvenstvo,U istom trenutku kad je završio naš razgovor u kafić je ušetao vlasnik kafića, omaleni vrlo kratko ošišani sjedi čovijek koji je gotovo uvijek nasmijan i vedar,pozdravivši mene i mog prijatelja nastavio je svoj pohod prema šanku,svi su gledali u njega dok je on pogrbljeno marširao kroz unajmjeni kafić i sve redom pozdavlja svoje stalne goste... u jednom trenutku vlasnik staje nasred kafića udara se po čelu i okreće velikom brzinom prema izlazu kafića,moj prijatelj koji sve zamijeti ,zamijetio je da i uz veliku radost meni obznanio da je vlasnik nešto zaboravio,na što sam se ja nasmijao i nastavio buljit u svoje već dugo otvorene novine na istoj stranici pokušavajući pročitat članak o krdu slonova koje je pregazilo 2 turista u mozambiku,sjetivši se da u našem malom gradu imamo rođenog mozambičanina nasmiješio sam se na što je moj prijatelj našao se uvrijeđenim jer je mislio da se smijem njegovoj frizuri jer je nekim slučajem moj pogled pobjegao prema toj već spomenutoj frizuri,ali zbilja je bila smiješna ta frizura i on je znao,alo je krivo pretpostavio da se ja smijem toj njegovoj bruce lee frizuri.Kad sam mu krenuo objašnjavat čemu se smijem on je odmahnuo rukom te se ustao i otišao po novine,vratio se smješkajući i pokazujući mi prstom na zadnjoj stranici novina tog našeg sumještanina rodom iz mozambika ,članak je bio o tome kako je popio neku tekućinu iz akomulatora te da je u bolnici,u tom trenutku sam se zasmislio i pogledom kroz prozor pokušao vidjeti tko je prošao ulicom,moj prijatelj se opet našao uvrijeđenim zato što ga nisam slušao,nakon čega smo se posvađali i nismo pričali sve dok u kafić nije ušao opet gazda i ja sam svog prijatelja sa smiješkkom upita da li misli da je vlasnik sad išta zaboravio ili se opet mora lupit po čelu da on to zaključi,nakon čega se moj prijatelj naljutio i ostavo me da sjedim sam i gledam kroz prozor čekajući slonove iz mozambika.Da kao što pretpostavljate slonovi se toga dana nisu pojavili i jedino šta sam zanimljivo načio je da ne smijem provocirat ljude oko sebe jer te onda ostave samoga te da ne smijem piti tekućinu iz akomulatora.
- 01:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.10.2009., srijeda

You've Never Had a Dream

Gledam kroz prozor,prozirniji je nego inače,valjda je to zbog bure.
Svjetlo na ulici nikad nije bilo svjetlije
valjda je to zbog bure.Razmišljam da bacim radio kroz prozor,
a onda će mi soba biti tiha,
ne volim tišinu iako ponekad volim biti sam,ali ne u tišini ,
valjda se bojim svojih crni misli.To je loše,mislim na strah od
svojih crni misli.Moram kupit nove patike,ovaj put moraju biti crne,ne kao misli ali obavezno crne,ni slučajno bile špigete,to je grozno,mislim na bile špigete,mrzim rič špigete,ali je bolje od vezice,valjda je to zbog bure,sad se sigurno pitate kakve ima veze bura s riči špigeta,pa zbilja i nema,a i da ima sigurno bi bila neka glupa veza.Da,da život mi je zanimljiv ne morate mi to govorit,gotovo zanimljiv kao i život onog čovika šta je zabija one ogromne čavle na u ruke i noge Isusa Krista,kao i onoga šta ga je ubilo kad je ubilo pukanića,gotovo kao newmanov ,onog Newmana iz seinfelda.Ali sad vam moram reći jednu super rič koju čujem dosta često,a to je prodefilirati,ili prodefilirali,čemu tako komplicirane riči,kolikko je samo nevažni ljudi prodefiliralo kroz moj život.Ma ne bitno ima i debilniji riči ali ova mi je trenutno super.Ovo pišem dok gledam na teveu Život na sjeveru,odličćna serija ,šteta šta je gledam po 50 put,ali uvik se iznova oduševim,i nešto novo saznam ,nešto nepoznato o poznatom.U pozadini čujem Massive Attack svira better things,joj kako dobra pisma,svaki put kad je slušam sve je bolja.Zašto ljudi ne idu malo češće na misec ,zar nismo dovoljno napredovali od prvog sljetanja da ne bi mogli sad skoro svaki dan imati bar dva sljetanja,ma.Možda nisu ni bili na misecu,ko će ima znat.Player je pribacio na eurochild,Kazaljke su se spojile 2 i 10 je iza ponoći možda neto misli na mene,ma ne,ne virujem u to.Grč u ruci od pisanja naslonjen sam na livi lakat dok ovo pišem,opet gledam kroz prozor ,ulica je prazna,mačka se šulja u potrazi za hranom i njoj je hladno,pitam se oće li moja sestra tražiti greške u tekstu,valjda neće...ljuta je na mene,proći će je.Player pribaciva na Confused images,pogledavam u daljinski ,da li da prebacim na neki drugi program,ili drugu pismu ,ova me lagano uznemirava,ma neka volim nekad biti uznemiren,volim nekad biti u strahu,sad nisam sad sam samo malo uznemiren,opet gledam kroz prozor i dalje nama nikoga ,nema ni one mačke,pisma je završila počela je nova You've Never Had a Dream,razmišljam o njenom naslovu dok svira,počinje solo na klaviru,uznemirava me još više ova pisma podsjeća me na nešto,ne mogu se sitit,namirisa sam na trenutak kišu,oči su mi teške,smeta mi bilo svitlo Worda ,razmišljam da stavim posljednju točku na ovaj post iako ih nema puno,pisma je strašno uznemirujuća,moram ići leći čak i mi koji pišemo i misilimo da nam neko čita blogove moramo spavati ...laku noć.
- 02:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.10.2009., utorak

Psihodramska iskustvena grupa na temu partnerskih odnosa

Sjedeći na kauču buljeći prazno u televiziju pokušavao se sjetit kad je zadnji put bio nasmješen,da li je to bio onaj dan kad je otišao u zasluženu mirovinu,Ili onaj trenutak kad je dobio unuka.Sve u svemu to je sve bilo davno mirovina ga više ne zanima jer je nema na što trošit,unuk ga više i ne posjećiva,ništa ga više nije veselilo.A jednom davno bio je sretan,volio je svoju suprugu putovali su po svijeu,volio je svoj posao,bio je učitelj povijesti u osnovnoj školi,doslovno je uživao u svakoj sekundi života.Volio je čitat povjesne knjige,volio svog psa s kojim je išao u šetnje po okolnim šumama,volio je gledati lokalni nogometni klub nedjeljom poslje ručka,voli je u omiljenom kafiću igrai na briškulu i trešet sa svojim prijaeljima s kojima se poznavao još od djetinjstva,volio je balote,volio je slušat klape.Ali sve je to prošlo,žena je umrla,knige nije više čitao,onu šumu su posjekli i izgradili poslovnu zonu,omiljenog kafića nije bilo tu je sad bila kladionica,dosta prijatelja iz tog kafića je otišlo na onaj svijet.On je bio gotovo nepokretan,znao je da se bliži kraj.Često ne bi spavao čekajući da dođe smrt po njega.U pojedinim trenucima je htio umrijeti a nekad je htio živit,i tako iz dana u dan već nekoliko god.

A tad odjednom u njegov život je uletijela jedna žena,udovica njegovog najboljeg prijatelja s kojim je proveo cili rat.Zavolio ju je ,budio se samo da bi nju vidio još jednom.Ona je dolazila svaki dan da bih mi kuhala ručak peglala robu jer je bio nepokretan i nije mogao sam,a on je opet počeo čitati.Počeo je čitati i njoj a ona priprosta žena ga je slušala ,on je mogao joj čitati i deset knjiga u danu,napokon je bio zadovoljan,i ona je bila .I tako su zajedno provodili dane,proživljavajući drugi život, to je bilo više od ljubavi,nisu više bili sami.Doselila se ka njemu,ležali su po cijele noći budni i pričali,nisu baš puno spavali ,a kad bi spavali bili bi zagrljeni kao da nisu htjeli više da ikad ostanu sami.Nisu više bili sami čekali su smrt a nisu je se bojali.Jednog dana su odlučili kad osjete da jedno umire da ovaj drugi također si oduzme život, i tako je bilo on je prvi osjetio da će umrijeti ,rekao joj je ,uzeli su u ruku po šaku tableta progutali zagrlili se i viječno zaspali.
- 02:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.10.2009., četvrtak

Za vrime vam ne triba sat

Josipa je bila sretna s kućom koju su našli,prvi put u njenom životu kuća je bila na pravoj strani grada.Raspakirala je svoje stvari sa velikim oduševljenjem,gledajući svoje zastore kako se lagano njišu na povjetarcu.Kako je ljepo imati vlastitu sobu.Škola samo šta nije započela,ubrzo će moći pozivat prijatelja da prespavaju kod nje i napraviti tulum,bila je sretna jer joj je bilo kako je htijela da joj bude u životu.Prvi dan u novoj školi bio je fantastičan ,upoznala je nove prijatelje i odmah ju je neki momak pozvao na date.Uvijek je govorila ;bit ću popularna,ovoga puta je to i i bilo moguće jer je imala spoj sa najboljim nogometašom u školi.Da bi bila popularna u toj školi bilo je važno imati dobru ljepu skupocjenu odjeću i tog dečka,bio je samo jedan problem, njeni roditelji nisu smatrali da je ona dovoljno odrasla za veze s dečkima.' Neću im sve reći,ne moraju znati,reći ću im da ću prespavati kod Marije,roditelji su prigovarali ali su na kraju popustili.Bila je uzbuđena ,trčala je po kući gore dolje,kao muha bez glave se spremala za taj važan događaj,imala je i grižnju savjesti zbog tih svih laži koje je izgovorila roditeljima ,ali je ubrzto zaboravila kad se sjetila što sljedi ,odlazak na pizzu , party, pa vožnja sa autom po gradu.Pizza je bila ne loša,tulum je bio odličan ,jedini problem je bio što je Marko bio polu pijan do trenutka kad su trebali krenuti na vožnju s autom.
Ali ju je poljubio i rekao da se dobro osjeća.Soba je u jednom trenutku bila ispunjena dimom i Marko je povukao par dimova,Josipa nije mogla vjerovat da Mako puši marihuanu,sad je Marko bio spreman na odlazak do odredišta na koje su predhodno odlučili da idu,ali tek nakon što popuši još jedan joint.Sjeli su u auto i ubrzo su jurili cestom,Tad su došli do mjesta na kojem su stali ,marko je pokušao zabiti gol (ali ne mislim na gol kao u nogometu)Josipa je pomislila :'možda sam tribal slušati roditelje,možda sam premlada za ovo', .Odgurnula ga je od sebe:'marko želim ići kući ,odma!'.Marko je upali motor od auta i stisnu papučicu gasa u trnutku su opet jurili cestom prebrzo,josipa je znala da Marko u svoj toj ljutnji i alkoholiziranosti bio opasan za njen život,Marko je sve jače i jače stiskao papučicu gasa,sve dok u jednom trenutku nije vidjela velik bjeli bljesak,rekla je'Bože pomozi nam sudarit ćemo se,u drugom trenutku je ležala na asfaltu i čula je glasove nekih ljudi ,zovite hitnu,čula je i neku djecu kako plaču,odjednom se budi u bolnici i čuje glasove kao jeku ,' nažalost Marko je mrtav,a poginula su i dva putnika u drugom autu,Josipa je briznula u plač o Bože što učini ,samo sam se htjela zabavit jednu večer'.Recite ljudima od te obitelji da mi je jako žao i da bi najradije učinila sve da ih vratim.Molim vas recite mojoj mami i tati da mi je žao šta sam lagala i da sam ja krivacc šta su mnogi ljudi pogionuli,molim vas sestro recite im to.Sestra je sa samo ostala nepomiča i suznih očiju uhvatila Josipu za ruku,nekolik sekundi poslje i Josipa je umrla.Doktor je pitao sestru zašto ne ode reći njenim roditeljima zadnju želju,a sestra odgovara:'Zato što su ljudi u drugom autu bili njeni otac i majka'.
- 01:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.09.2009., utorak

Skoro zaboravi naslov

Već lagano graničim s nomalnim...glas s druge strane reče;ima li puš't šta? prijatelj odgovori naravno da nema, i još je razgovor kratko trajao većinom su odgovori bili negativni.Mi smo tu sidili još nekih uru dvi smijući se glupostima,sve dok u jednom trenutku jedan od nas nije reka da bi bilo lipo da se dignemo i napustimo to mjesto,a i ubacio je neku paranoju o policiji,tako da smo se naglo ustali i otišli svatko svojim putem.Ja sam krenuo kući stalno osvrćući se da li me tko prati,u tim trnucima su mi svi izgledali sumljivo,pa tako i ona baba koja je razgrćala škuru robu.Da tih sam dana bio u strašnoj paranoji,više nego inače šta sam bio.Paranoja je nešto najgore šta može pogađat jednog pušača marihuane,ona je bila jedan od glavnih razloga mog prestanka konzumiranje te opojne lake droge .Da nastavim s pričom u varošu ,malo je stvari koje vam mogu promjenit život u trenu tako da naravno meni se to nikad nije dogodilo pušeći marihuanu u varoša a i općenito dok sam pušio marihuanu,ovo što sam pisa je sve izmišljeno ,marihauna je dosadna možda je jedino dobar taj smijeh,a i smijeh možete dobiti i sa samo pozitivnim razmišljanjem,hahaha ajme kako serem gluposti.Ma nisam normalan...
- 00:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.09.2009., petak

Pa dobro di si ti,ručak je gotov ima po ure

Još uvijek normalan...da bi mogao nastaviti ovo moramo se vratiti par dana unazad kad sam ja s tom istom trojicom bio u tom istom krugu na gradini i tad su isto pričali o amsterdamu i bezgraničnom pušennju u tamošnjim coffe shopovima.Ja sam cili dan proveo cipajući babi drva za ogrijev ona mi je dala 150 kn ja sam odma riješio za te novce marihuane i krenuo na gradinu pušit ,prije toga kupio rizle čokoladu i coca colu.Dok sam se penjao prema gradini naletio sam na Antu Gotovca kako se spušta škaričinom stranom(nebitan detalj to samo spominjem zbog čitanosti bloga,čak je i laž)Kad sam došao oni su me već čekali gori,bili su ljutiti da di sam ja dosad,ja sam rekao da nisam moga prije jer sam čekao da mi ovaj donese travu.Čim smo zapalili prvu zaboravili su da su me čekali skoro sat i pol.u jednom trnutku jedan od trojice mladića odluči se zapivat pismu od miše kovača :Drugi joj raspliće kosu a ja je volim,kad smo mi to čuli nastao je takav smijeh da bi se posramili čak i oni šta se smiju u pozadini serije hrvatskih bračnih voda.U tom trenutku jednom od mladića zazvoni mobitel,on pogleda na ekran i u čudu reče da mu nepiše ništa ali mobitel i dalje zvoni,ali na ekranu je sve kao i kad mobitel ne zvoni,on stisne zelenu tipku da se javi a s druge strane mu se javi nepoznati muški glas i kaže... to be continued
- 01:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.09.2009., srijeda

Sapunica zvana šampon

I dalje sam normalan...lipo je tako počet drugi post u životu.Odlučio sam vam ispričat jedan događaj koji mi je prominio život.Jednog običnog dana sam odlučio prošetati psa(lipše je pasa) u obližnju prirodu zvanu varoš,bio je rto sasvim običan dan po ničemu osobit osim po tome šta se Simona Gotovac zabila s autom u neki stup ili šta ja znam,dobro pustimo sad to ...hodam ja tako varošom tj.prugom u varošu pokraj mene ta beštija zvana pas,hodao sam tako polako da bi me čak i teretna vlak koju tuda prolazi prestigao...kad u jednom trenutku čujem s desne strane veliku buku iz nekog šumarka u prvi mah sam pomislio da nije netko pao ili tako nešto međutim kad sam sew približio skužio sam da je to troje mladića koji sjede u krug i nešto se svađaju,nisu me primjetil pa sam odlučio ostati još koji trenutak,kad sam malo bolje pogledao skužio sam da puše joint(to je marihuANA pomišana s duhANOM ali i ne mora se miješati) slušao sam o čemu pričaju, pričali su o tome kako bi bilo dobro otići u amstredam i pušiti cijeli dan marihuANU ,i u tom trenutko kad je ovaj jedan momak kojem ja neću spomenuti ime se okrenuo i ugleda mene kako stojim...ja se pristojno javim,nakon čega oni mene pozovu da im se pridružim,pas je i dalje bezbrižno trčkarao prugom,ja sjedam s njima u taj krug šta su stvorili da bi mogao taj smotuljak kružiti od jednog do drugog pa trećeg sve dok nije došao do mene,ja sam ga uzeo pogledao i primjetio,to šta sam primjetio to mi je promjenilo život u trenu... to be continued
- 22:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #